Dlakava maca milf

(Uz zahvalnost Sabbu na inspiraciji za ovu priču; za popratnu priču, pogledajte "Bite of the Schlange")

*

Nijedan od mladića koji su se popeli na brdo iznad luke u Starigardu nije bio ljubitelj glazbe; svi su bili samo znatiželjni tko se nastanio u dvorcu. Od nešto više od tridesetak muškaraca koji izlaze iz sklopivih mreža u svojim ribarskim brodicama vezanim u luci ili s druge strane polja otoka Hvara, prekrasnog, divljeg i vrlo zabačenog otoka uz dalmatinsku obalu u Jadranskom moru, niti jedan pazio ili, barem, primijetio tko je primio pozivnice. Krema otočke mladeži. Svi lijepi, snažni i dobro oblikovani mladići. I to iz svih slojeva pomalo primitivnog života otoka, od ribara preko pastira do razmaženih trgovačkih Zaštita za oralni seks i njegova okolica tjednima su vrvjeli glasinama o tome tko se uselio u dvorac iznad luke. Sve što su čuli bilo je da je to bio grof Schlange, ali otok nikad prije nije posjetio nitko plemića i nitko nije mogao zamisliti što će njihov slikoviti, a ipak jednostavan svijet ponuditi ikome plemića. Bili su marljivog, iako neobično lijepog roda, živjeli su od mišića svojih tijela i znoja lica svojih.

Glasine su ipak imale pomalo zlokobni aspekt, nedvojbeno su ih izazvali grofovi ljudi, koji su nakratko viđeni kako rade po dvorcu i izvlače namirnice iz impozantne crno obojene posude koja je plutala u središtu dvorca. luka, koja je najavljivala dolazak novog gospodara Besplatne slike golih dječaka. Masivni, širokih prsa, debelih bedara, s kapuljačama, tamnoputi muškarci, zaogrnuti od glave do pete u crno i bacajući blistave, prodorne poglede koji nisu pozivali na pitanja ili prijateljsko brbljanje i tjerali su da brzo odvrate pogled.

Nema znakova gostoprimstva iz zamišljenog dvorca tjednima, a onda iznenađujući pozivi, zbunjujući pozivi.Pedeset najzgodnijih, najskladnijih mladića u regiji dobilo je pozivnice da prisustvuju koncertnoj večeri u dvorcu sljedeće noći bez mjesečine. Koncertna večer. Pozivnice ne bilo kojem stanovniku Starigarda zabačene kulture i profinjenosti, kojih gotovo da i nije bilo, niti bilo kojoj od otočkih zgodnih djevojaka, od kojih bi barem neke mogle cijeniti glazbu. Ali samo za pedesetak mladih ribara, pastira, farmera i trgovačkih pripravnika iz regije.

Nitko od tih mladića nije čuo za rastuću slavu skladatelja Richarda Wagnera, a kamoli za njegovu manju, nikad izvođenu skladbu, Simfoniju pjesme sirena, inspiriranu, kako se govorilo, legendom o Lorelei, sirenama koje su očarale mornare smrti na stijenama na posebno opasnom zavoju rijeke Rajne. Ali tridesetak od onih koji su primili pozivnice bilo je dovoljno znatiželjno - i dovoljno hrabro, s obzirom na pomalo predosjećajne vibracije koje su dopirale niz obronke iz dvorca - da pretrpe malo kulture kako bi osobno vidjeli ovog povučenog stranog grofa i provjerili što je rekao učinio kako bi dvorac bio useljiv nakon tri desetljeća neuporabe.

Dok se trideset i nešto zgodnih muškaraca kretalo uz padinu ili preko polja ispod trijemova dvorca i ulazilo u kamenom popločano dvorište dvorca, činilo se da grof nije učinio baš ništa da otkloni zub vremena koji je vukao dvorac. Sve je bilo usred truleži i raspadanja, opušteno kamenje otpalo s zidova ležalo je u neredu, a korov se s mukom uzdizao iz pukotina u popločavanju. Dvojica grofovih glomaznih miljenika, Besplatne slike zrelih lezbijki djelomično zaogrnutih kapuljačama svojih crnih ogrtača pune dužine, stajali su pored baklji od sedam stopa s obje strane drvenih vrata koja vode u glavnu dvoranu za bankete dvorca.

Blagi nagovještaj glazbe dopirao je iz hodnika kroz otvorena vrata, samo tračak zvuka na početku, ali proganjajući i mameći, uzrokujući da burno čavrljanje pristiglih muškaraca otupi u tihi žamor i povuče ih prema stepenicama iz dvorišta u salu za bankete. Nitko prije nije čuo ovakvu glazbu. Bilo je lijepo, očaravajuće, dirljivo. Grubi mladići s otoka bili su opčinjeni njegovim pozivom upućenom njima.

U tišini, trideset mladića i više, sada poniženi i zadivljeni, ušli su u dvoranu za bankete i našli mjesta ispred malog orkestra postavljenog između njih i zastrte pozornice. Kontrast raskošno opremljene dvorane, sa svojim bogatim zidovima od mahagonija, masivnim tapiserijama i krvavocrvenim tepisima i baršunastim presvlakama na senzualno zaobljenim, bijelo obojanim i pozlaćenim stolcima, naspram sirovog, grubo kamenog nereda dvorišta bio je uznemirujuće i bezobzirno za mlade ljude s otoka koji nisu znali ništa o kulturi, već samo o grubom životu punom rada i naprezanja mišića.

Bili su zadivljeni svime, dok je glazba napadala i vrtjela se u njihovim mozgovima. Tisuću svijeća u pozlaćenim lusterima visoko iznad glave izoštrile su i ublažile veličanstvenost i tajanstvenost oko njih. Dvojica grofovih glomaznih miljenika bila su smještena u kutovima pozornice, gotovo potpuno skriveni u svojim ogrtačima s kapuljačama. A oči mladića koje su pretraživale gornji dio dvorane jedva su mogle razabrati još jednu figuru u crnom ogrtaču u sjenama galerije iznad glave. Možda sam grof. Nitko osim samih mladića i one dvije glomazne figure sa strane pozornice još se nije pojavio.

Nitko osim samog malog orkestra, naravno, koji je proizvodio tu božansku, zamamnu, posjedujuću glazbu. Da je itko od mladića znao išta o kulturi i komornoj glazbi, orkestar bi ga odmah zbunio.Ali, naravno, sve je to bilo daleko izvan njihovog razumijevanja. Orkestar je zasigurno proizvodio najljepšu glazbu, ali to nije bila glazba koju su sami članovi orkestra mogli čuti. Svi su nosili mufove preko ušiju koji su blokirali note koje su svirali. Svi vrhunski glazbenici, svirali su u savršenoj harmoniji u potpunosti prateći udarce isto tako zaglušene dirigentske palice dok se kretao preko taktova uvodnog stavka simfonije Siren Song.

Svi okupljeni i potpuno opsjednuti zvukom glazbe, orkestar je krenuo u drugi stavak. Mladići su bili potpuno zaokupljeni završetkom prvog trenutka. To je na sve njih imalo čudan učinak kakav nikad prije nisu osjetili. Osjećali su se topli - ne, gotovo vrući. Ne, nije baš vruće, više kao na vrućini.

Za čovjeka, oni su osjećali glazbu duboko u sebi. I to je tjeralo njihov muževni sok. Glazba ih je osvajala osjećajima i slikama požude i strasti, a ne požude i strasti kakve su ikada prije iskusili. Sada su, sve više, puštali svoje poglede, očiju razrezanih od zanimanja i nagađanja, da lutaju publikom od tridesetak mladih ljudi na vrhuncu uvjetovanosti i ljupkosti. Bez sramežljivosti i suzdržanosti koje bi inače podnijeli kako bi se obuzdali, čak i ako su uopće stvorili privlačnost za muško tijelo, sada su međusobno gledali očima, birali i bili odabrani, nudili i bili zavedeni. I dalje samo na pogled. Ali neki od njih već su olabavili svoju odjeću, otkopčavali ono što je bilo sastavljeno kao najbolji pokušaj da budu privlačni, i olabavljali košulju i hlače, polako oslobađajući vrućinu i otvrdnjavajući pritisak svojih muževnih mladih tijela.

Kako je počeo drugi stavak simfonije Siren Song, u orkestar je dodan novi, očaravajući ton.Zvuk nebeskog ljudskog glasa. Muški glas, ali jasan, bogat tenor, koji pjeva riječima koje su hvatale srca i utrobu mladića u publici iako im je jezik bio nepoznat; note registrovane duboko u rasponu baritona, ali nepogrešivo od strane tenora koji je obećavao visoke, uzdignute note koje će publiku prenijeti na drugu ravan, u drugi svijet.

Sa strane zavjese za publiku, posjetitelji koncerta, svi veličanstveni mladići u najboljim godinama, slušali su i bili očarani pjevanjem s druge strane, pjevajući ono što nikad prije nisu čuli, ne znajući zašto su bili hipnotizirani pjesmom sirene ili zašto im je zbog nje narastao sok, njihova požuda izoštrena, a njihovi kolege iz publike tako privlačni i uvjerljivi.

Pred očima mladića orkestarski pod je počeo polako tonuti u jamu između publike i pozornice. Svjetla u dvorani su se gotovo misteriozno prigušila, bolje rečeno, bila su prigušena u odnosu na jače svjetla s pozornice dok su grofovi ljudi polako razmicali zastore i otkrivali tenor.

Tenor, zabačen na masivnom, baršunasto-plišnom otomanu, izvijenih leđa, ruku koje vuku po podu prekrivenom tepihom, glave zabačene unatrag na pod i širom otvorenih usta, pjeva svoju pjesmu sirene, dižući glas sve više i više. Njegov glas se uzdizao na ljestvici, kao pravi satir od čovjeka, tamnoput, širokih prsa, dlakavih prsa i nogu, rascijepljenih stopala, šibajućeg repa i kratkih, šiljastih rogova, pogrbljenih između tenorovih nogu. Satirove duge, snažne ruke bile su omotane oko bedara gipkog, plavokosog, savršeno oblikovanog tenora, držeći tenorova bedra raširenima, dok je satir orao kanal pjevača sirene širokim zamasima dugog, debelog mača pijetla. Sa svakim potezom njegovog penisa, tenorov glas je postajao sve jačim i jačim, njegova zadivljujuća pjesma sirene kovitlala se pozornicom i spuštala u publiku.

Dvorana je sada bila preplavljena golim i djelomično odjevenim mladićima, oslobođenima snagom onoga što su čuli i vidjeli da požudno padaju jedni na druge. Publika je skidala tkaninu i požudno se naslađivala tijelima jedni drugih, uvijajući se, sišući i jebeći se, dok ih je pjesma sirene dizala sve više i više.

Tenor je stigao do kraja odlomka i odmorio glas dok je orkestar preuzimao melodiju sirene i pojačavao ritam, pojačavao vrelinu i požudu i punu kolotečinu koja je prožimala dvoranu. Satir je uzeo tenorove bokove u ruke, klizeći bokovima naprijed-naprijed, istražujući, stežući. Tenor je zgrabio satirove ruke i započeo još jedan odlomak pjesme, sada u nižem registru. Ritmična, pulsirajuća melodija, koja se uzdizala sve više dok su satirikovi prsti prelazili na tenorov rub. Tenor se njihao u ritmu glazbe koju su on i orkestar pleli dok je satir gurao duge, debele prste s dlakavim zglobovima unutar tenorovog kanala, a usta su mu se zatvarala preko tenorovog nježnog malog penisa. Tenor je majstorski pjevao dok ga je satir usisavao, ali najbolje je pjevao kada je satir ponovno čučao između njegovih bedara, ritmički udarajući oružjem unutra i izvan tenorovog uskog kanala, ljuljajući se unutra i van, u ritmu s tenorovom sirenom. pjesma.

Četiri figure koje su stražarile, dvije na vratima i one na uglovima pozornice, odbacile su svoje ogrtače i otkrilo se da su svi glomazni satiri, gotovo identični onome koji je orao tenorom na pozornici. Kretali su se po obodu dvorane, prebirući i birajući dok su promatrali prepunu, zaparenu masu mladog muškog mesa kako se diže i spušta u rastresitoj hrpi hitne potrebe i strasti u središtu dvorane.

No četvorica su se povukla dok se grof Schlange polako spuštao stubištem obavijenim sjenom s galerije, ogrtač se vrtio oko njega i kružio oko hrpe koja se uvijala u središtu dvorane.Njegove oštroumne oči uperile su se u najljepšeg, savršeno oblikovanog čovjeka na otoku, ribara po imenu Andro. Grof je pokazao, a četiri satira spustila su se na odabranika, odvojila ga od vrveće mase i odnijela ga, boreći se sada s prepoznavanjem neke vrste opasnosti, natrag uza stube do galerije. Grof je klizio uza stube iza njih.

Andro je zastenjao i gotovo se onesvijestio kad je Schlange spustio ogrtač kad je stigao do vrha stuba. Mladić se suočavao s izvanzemaljskim čudovištem, istovremeno zastrašujućim i strašnim. Imao je veličanstvenu mušku tjelesnu građu božanskih proporcija. Ali koža mu je imala zelenu, ljuskavu nijansu. Lice mu je bilo ravno, lijepo i ružno u isto vrijeme - nosnice, ali praktički bez nosa. I kad se propeo unatrag od početne reakcije svog plijena, vanzemaljčeva usta gotovo bez usana su se otvorila i crveni, rašljasti jezik izletio je van.

Drhtavi Andro pogledao je u središte čudovišta i bio bi se srušio na drhtava koljena da ga dva satira nisu čvrsto držala. Dok je promatrao, debelo uže od onoga što je bilo između nogu čudovišta počelo se odmotavati i dopirati do njega duž cijele dužine kuhinje. Na glavi izdužene zmije s dodatkom nalazio se gomoljasti klobuk gljive, nedvojbeno pijetao, ali iz proreza za mokraću ovog klobuka gljive izvirivao je crveni, rašljasti jezik.

Andro je otvorio usta da vrisne, ali prije nego što je to uspio, zarobio ga je zvuk sirene. Glasu tenora s pozornice, koji se podigao do novih, visokih tonova obećavajući gromoglasni vrhunac pod pažnjom satira koji ga jebe, sada se u očaravajućoj harmoniji pridružilo glatko pjevušenje baritona koje je teklo iz samog Schlangea.

Dugi falusni konop sada je stigao do mladog ribara i motao se oko njegova trbuha, dugačak dio na kraju bio je slobodan i klizio je jezikom po ribarovu torzu.Nakon što je Androv trbuh bio potpuno smotan, mladić je bio podignut snagom čudovišnog dodatka iz stiska dvaju satira i povučen je, lebdeći u zraku, prema Schlangeu koji je čekao. Četiri satira stopila su se prema stubištu.

Ukratko, da su donijeli izbore u prepunoj hrpi ispod, signaliziralo je podizanje četiri stenjajuća, stenjajuća mlada muška glasa muškaraca koji su potpuno i duboko uzneseni iznad žamora Dildo u guzici hrpe, uzdižući se u savršenom skladu sa sirenom tenora. pjesma sa pozornice.

Schlange je uspavao njegov izbor do potpune pokornosti dok je prinosio mladića svojim grudima. Čudovište je otvorilo usta, otkrivajući još jedan lepršavi, crveni rašljasti jezik, koji je udarao po Androvim bradavicama, dok je glava njegovog trbušnog penisa klizila niz donji dio Androvih leđa i uvijala Priče o seksu u Androv kanal. Androv se torzo izvio unatrag prema podu dok je Schlangeov jezik u ustima klizio niz njegov trbuh i gore po Androvom dugom, tvrdom trupu. Androve oči zakotrljale su se natrag u njegovu glavu i stenjao je i stenjao dok se Schlangeov jezik penisa kretao gore, gore, gore u mladićeva crijeva. Istovremeno, vrh Schlangeovog usnog jezika zakačio se za Androvu glavu kurca i ušao u Androv prorez za pišanje i udario duboko niz Androvu mokraćnu cijev i u unutrašnjost njegove vrećice s loptom. Zadihani Andro brbljao je vruću spermu dok je Schlange, mrmljajući svoju baritonsku pjesmu sirene, usisavao mladićevu muževnost svojim usnim jezikom i ispuštao svoj otrov duboko u crijeva mladog ribara svojim kurčevim jezikom.

Schlange je izvukao jezik iz usta i s ljubavlju ga preletio po savršeno isklesanim oblinama i pukotinama torza mladog ribara tvrdog poput mramora, uživajući u svom izboru. Andro je tiho cvilio u njegovom zagrljaju.Schlange mu je tiho pjevao, ljubavni duet trećeg stavka simfonije Siren Song, usklađujući njegov glas sa sada slabijim visokim tonovima koji su dolazili od tenora na pozornici ispod, kojeg je još uvijek nemilosrdno jebao nezasitni satir. Sada je sve bilo tiho na glavnom katu dvorane, većina iscrpljenih posjetitelja koncerta bila je uljuljkana u nesvijest glazbom, sve osim stenjanja i cviljenja četvorice mladih opkoljenih muškaraca koje su drugi satiri odabrali snažno jahati i duboko i za sate koji tek dolaze.

Andro se počeo komešati i galamiti jer je Schlange ponovno ulazio u sezonu. Mladić je dahnuo i ukočio se kad je jezik čudovišta u usta ponovno zaletio u njegov prorez za mokraću i provukao se dolje u središte sjemena koje se pomlađuje muževnog čovjeka. Schlange je pljuštao u Androvoj vreći, dražeći tok nekoć jakog, a sada sve slabijeg ribara. Andro je napravio posljednji, neuspješni pokušaj da podigne ruke, da stvori šake, ali se srušio uz blagi plač, i jecaj, i plitko dahćući za dah kad se jezik Schlangeovog kurca ponovno počeo pomicati, dublje, dublje u njegovim crijevima, dosežući za njegov želudac, da sjeme Schlangeove sljedeće sjetve posadi još bliže središtu mladićeva bića. Schlange su dobro odabrali; ovaj je bio glavni; mogao bi nastaviti cijelu noć.

U svjetlu sljedećeg dana život se na otoku Hvaru vratio u normalu. Sve čega su se mladići iz Starigarda sjećali svoje večeri bilo je to da je glazba bila podnošljiva, a večer zadovoljavajuća - iako se, pobogu, nisu mogli sjetiti zašto ili dati vrlo zadovoljavajuće odgovore onima koji su im postavljali pitanja o dvorac i grof Schlange. Ako su neki od njih bili bolni na način na koji nikada prije nisu bili bolni, osobito ona četvorica kojima su se svidjela četiri satira, nisu mogli objasniti zašto i sigurno nisu htjeli nikome drugome govoriti o takvim bolovima .

Sve se vratilo u normalu osim tragedije Hvara koji je izgubio najboljeg od svojih mladića, ribara Andru, očito u nesreći na moru. Nitko ga nije vidio kako izlazi u svom čamcu prethodne noći, ali ribari koji su porinuli svoje čamce u zoru pronašli su Androv prazan ribarski čamac kako pluta na ulazu u luku.

Kad je sljedeći dan grofov crni brod isplovio iz luke nakon njegova kratkog boravka na jadranskom otoku, na palubi se moglo vidjeti pet glomaznih likova s ​​kapuljačama. Ali nitko nije čuo tihu, baritonsku pjesmu sirene koja je pjevušila ispod palube niti promatrao prizor veličanstvenog i zastrašujućeg zelenog, ljuskavog nadljudskog oblika dok se pogrbio nad prelijepom, poslušnom, potpuno iscrpljenom i blijedim likom uzdisajućeg, stenjajućeg, stenjajućeg pijuka hvarske muškosti, ponovno u potpunosti opsjednut vrtložnim, otrovnim strujanjem, trzajućim privjescima, duplim jebenjem duboko u pulsirajućim crijevima i kanalu uretre.

Schlange je uzdahnuo. Još jedan uspješan shopping. Preplavilo ga je malo uzbuđenje oslobađanja kad je ponovno ušao duboko u svoju prekrasnu mladu, najpoželjniju-u-regiji plijen i još jednom počeo graditi svoju nezasitnu požudu, dok je Andro tiho brbljao na ponovljena uzimanja duboko u crijevima. Schlange je bio zadovoljan i odlučio je tempirati kako bi ovaj izdržao barem dok brod ne stigne do Venecije.