Goli i mrtvi

Becca je posegnula i smanjila fitilj na staroj svjetiljci. Prešla je prstima preko tople baze i kliznula rukom preko svakog pojedinog cvijeta koji je bio urezan u njegovo prekrasno crveno staklo. Struja se upravo vratila i lampa više nije bila potrebna. Uzdah joj se oteo s usana i nagnula je glavu u stranu dok je podigla antikni predmet i odnijela ga natrag na policu gdje je stajao i skupljao prašinu.

Pomislila je na to kako se njezin otac brine za svoju zbirku, zbirku koju je naslijedila prije nekoliko mjeseci. Vratila ju je na prašnjavu policu i zatim se zagledala u ostale koje su bile prekrivene paučinom i prljavštinom. Nikad ne bi dopustio da mu se kolekcija zaprlja. Ponovno je skinula svjetiljku i stavila je na stol. Glas ju je pozvao i ona je podignula pogled. "Mama, što radiš budna?" upitala je njezina kći.

Podigla je pogled i nasmiješila se. "Bok. Mislio sam ostati budan dok se ne uspostavi struja. Htio sam otići u krevet, ali odlučio sam malo obrisati prašinu."

"Brisanje prašine?" Lice Beccine kćeri Bree se zeznulo i mahnula je na sat. "Bog žalosti mama, dva je ujutro."

Becca se nasmijala. "Da, znam." Okrenula se i podigla još jedan lampion s police, naposljetku joj je kći pomogla i cijelu zbirku koju je njezin otac držao u kuhinji, stavili su na stol.

"Vau, imao je puno, zar ne?" upitala je Bree.

"Da, puno. Ima ih još u garaži. Nekoliko u podrumu. Par ih je čak koristio u kokošinjcu, ali nisu bile poput ovih. Ovo su. bile su njegove "fancy" lampe. one koje je koristio u posebnim prilikama."

"Fensi svjetiljke?" Zasmijala se i pogledala nekoliko antiknih komada. "Oni su otmjeni, zar ne?" Uzela je onaj koji joj je majka zapalila prije nego što je otišla u krevet. "Kul su. Stvarno prekrasni. Mislite li da bismo ih mogli sve zapaliti?" upitala je mamu.

"Svi oni?" upitala je Becca, nesigurna je li njezina kći shvatila zadatak koji je pred njima. Za stolom nije bilo mjesta, a čak je i jedan pult bio prekriven prekrasnim umjetničkim djelima. Slegnula je ramenima i nacerila se. "Zašto ne."

"Sjajno. Počet ću ih prati ako želiš početi puniti baze. Neke su prazne", rekla je Bree. Zgrabila je krpu za pranje i veliku zdjelu. Napunila ju je vodom, dodala sapun i nekoliko puta promućkala da napravi nekoliko pjenastih mjehurića. Vratila ju je i gledala kako njezina mama odvaja svjetiljke i daje joj nježne kuglice. "Kako ih je dobio toliko?" pitala je.

"Darovi kao i oni koji su se prenosili stoljećima. Stari metalni su u kokošinjcu. Koristio ih je kad bi nestalo struje i morao bi imati svjetla vani, kako bi rano skupio jaja jutro."

"Zašto tako rano?" upitala je Bree.

– Zato što je morao rano na posao.

"Nije trebao raditi u svojim godinama", odgovorila je Bree.

"Ne, nije trebao", složila se Becca.

Soba Etničke grupe u Austriji utihnula dok su majka i kći ispirale mjesece prljavštine i paukove mreže. Nekoliko kihanja ispunilo je zrak dok se prašina pokušavala vratiti Megan Heton gola svjetlucave hrpe stakla, ali na kraju su njih dvoje oprali i napunili desetak svjetiljki. Bilo je još toliko toga za otići.

"Mama."

"Da?"

"Koji ti je najdraži?" upitala je Bree.

Beccine su oči zasjale. "Ovaj." Dodirnula je crvenu koju je te noći skinula i zapalila. "Tvoja prabaka Crane skupljala je crveno staklo i imala je nekoliko komada koje više nije željela. Dala ih je tvojoj baki Shanks i pozvala je tvoju tetu Sally i mene u kuću. Tamo na podu bilo je raznih crvenih i narančastih stakleni ukrasi, figurice, vaze.samo puno crvenog po podu.Rekla nam je da izaberemo što želimo, ona je već uzela ono što ju je zanimalo.Vidio sam ove dvije lampe.Ovaj," pokazala je na onaj cvjetni koji je smatrala svojim najdražim, "i ovaj." Ispružila je ruku i dotaknula komadić mozaika i nasmiješila se.

"Čim sam ih vidio znao sam da ih moram uzeti za tvog tatu, ali čekao sam. Nikad nisam znao što bi tvoja teta Sally htjela, ali imao sam osjećaj da neće uzeti ništa i bio sam u pravu. "

"Zašto nije?" upitala je Bree.

Becca nije htjela prljati svoju šogoricu pred svojom kćeri i reći joj da je teta Sally snob i da je za nju bilo dovoljno dobro samo ono najbolje, a darovi bez ikakvog znaka bogatstva bili su joj besmisleni njezin. pa je slegnula ramenima i rekla: "Nije njezin ukus."

"Oh", odgovorila je Bree.

"Da", odgovorila je Becca. "U svakom slučaju, donijela sam tati, mom tati," nasmiješila se, "lampe i predstavila mu ih u velikoj predstavi. Obožavao ih je i kad sam se vratila nekoliko dana kasnije, rekao mi je kako je lijepa ova, moja omiljena, bila. Upalio mi ju je danju i ugasio kuhinjsko svjetlo. Bila je prekrasna, ali rekao je da ću morati doći negdje navečer i vidjeti je u mraku."

"Jesi li?" pitala je.

"Ne, večeras je bilo prvi put. Volio bih da jesam. Volio bih da sam uzeo vremena da vidim kako svijetli i gledao ga kako se smiješi njegovoj ljepoti. Tvoj djed je bio takav. Jednostavne stvari bi ga nasmijale."

Becca je obrisala zalutalu suzu i duboko udahnula. "Koji ti je najdraži?" upitala je svoju kćer.

Bree je pogledala preko izuzetnih komada i dotaknula jedan koji je bio pun crvenog kerozina. "Ovaj. Uvijek sam želio da ga spusti i zapali mi. Ali nikad nisam tražio."

"Zašto ne?" upitala ju je majka kad je ustala i izvadila upaljač iz džepa. Zamahnula je i plamen je oživio. Ispružila je fitilj i zasvijetlio je. Kad ga je spustila, vratila je globus preko metalnih zupaca.

"Ponekad se činio nepristupačnim. Nisam mu htjela smetati."

"Razumijem. Bio je takav. Ali zapalio bi jednu za tebe."

"Da, znam.Samo mu nisam htjela smetati. Nikad se ne zna kada će biti dobro ili loše raspoložen. znaš na što mislim?” rekla je Bree tiho.

"Da, dušo", prošla je prstima kroz kosu svoje kćeri, "znam na što misliš."

"Što ti je najmanje omiljeno?" Bree se odjednom oglasila.

Becca je na trenutak razmislila. Najmanje omiljena. Zatvorila je oči, duboko udahnula i pokazala na onoga koga je mrzila. "Taj", rekla je.

"Zašto?" upitala je Bree, podižući donji dio svjetiljke. Divila se plavim cvjetovima i tome kako je baza bila bijelo staklo, a ne prozirno ili crveno kao nekolicina drugih. Na njoj je bila prikazana košara s borovnicama i ona je to smatrala prekrasnim. Zapalila ju je i spustila globus iznad plamena.

"Vidiš pukotinu?"

Bila je to tanka pukotina i nikada nije probila dubinu stakla, ali bila je tu. Mekana siva pukotina koja se nije mogla vidjeti ako netko nije znao gdje tražiti. "Eno ga", šapnula je Bree i podignula pogled prema mami. "Vas?" pitala je.

"Da. Tata ga je skinuo, a ja sam prošao pokraj stola. Imao sam osam ili devet godina. Naletio sam na njega i on ga je ispustio. Pao je Dlakavi muški torzo stol i otkotrljao se. Uhvatio sam ga, ali samo tako što sam ga uglavio između svojih kuk i rub stola. Stoga pukotina."

"Što se dogodilo?"

"Nije napravio ništa zapravo. Samo me pogledao i odmahnuo glavom. Uzeo mi je bazu iz ruke, a ja sam se ispričao. Rekao mi je da pogledam što sam napravio i da usporim. Jednostavne riječi, ali bilo je njegov glas. Mogao bih ovdje razočarenje. Povrijeđeni osjećaji da njegova dragocjena svjetiljka više nije savršena."

"Oprosti mama."

"Za?"

"Zato što sam te natjerao da zapamtiš", šapnula je.

"Bree, trebao bih se sjetiti. Znaš li da sam godinama tražio još jednu svjetiljku koja je izgledala baš poput ove. I ja sam našao jednu. Ipak, mislim da je drži u podrumu. Čini se da nikad nije popravila pukotinu koju sam tamo stavio tako davno."

U sobi je ponovno zavladala tišina i kada su očistili sve kugle i baze, zajedno su radili kako bi ih sve osvijetlili. "Ugasi svjetla Bree."

Bree je učinila što je zamoljena i zagledala se u nabujale treperave valove koji su se slijevali po sobi. "Vau", šapnula je. "Oni su cool mama."

Becca je dijelila ljepotu i složila se. "Jesu, zar ne. Također su topli. Odaju puno topline." Mahnula je rukama preko njih i osjetila porast temperature. "Uvijek gubimo struju zimi jer smo je napravili."

"Da, i pečeni marshmallows", dodala je Bree s osmijehom.

"Naravno. ummm NE. Mogu samo vidjeti kako gnjecavi bijeli iscjedak Dani našeg života scena seksa na globuse i onda ga mi odbacujemo."

"Da, nije dobra ideja. Samo ćemo pojesti sljez."

"Dogovoren."

"Hoćeš li ih sve zadržati?" upitala je Bree.

Becca je zurila u masu svjetala i polako počela spuštati fitilje. "Hoćeš li i ja?" pitala je.

Bree se nacerila. "Da, mislim da bih."

"Onda ću."

"Hvala mama. hoćeš li zadržati napuknutu?"

Becca ju je proučavala, a zatim je pogledom prešla preko svih svjetiljki. Svaki je imao svoju priču. Svaki je bio razlog zašto je bio na njezinu stolu, u njezinoj kući, u njezinu podrumu Grupa raznolikosti kokošinjcima koji su sada također bili njezini. Svaki je bio poseban njezinu ocu, čak i onaj napukli. Svaki je na neki način bio dio njegova života. "Da, Bree. čak i onaj napuknuti."

"Laku noć mama", rekla je njezina kći i vratila se u krevet.

Becca je uzela svjetiljke i stavila ih na njihove police. Sjajile su, a kad je posegnula za posljednjim, zatvorila je oči i osjetila Creampie koja ju je vukla natrag ocu. Mogla je vidjeti kako mu oči svijetle dok je sjaj svjetiljke ispunjavao sobu. Osjećala je miris njegove lule i mogla je vidjeti kako ju je pušio dok je tiho razmišljao o danu. prošlosti. budućnosti.

Prešla je vrhom prsta niz malu pukotinu na posljednjoj svjetiljci koja ju je odvela stazom sjećanja. "Laku noć tatice", rekla je i ugasila bol zbog glupe pukotine koja je predugo bila preduboko.