Otac mi je donio dar za proslavu šest mjeseci otkako sam se doselio; pojavio se u subotu rano ujutro u mom stanu, toliko je navikao da izlazim trčati u cik zore da se pojavio u devet sati očekujući da sam već završio s trčanjem. Ono što on nije mogao znati jest da sam noć prije bila u Londonu s Markom i da sam se popela na prednju stambenu zgradu od deset katova, koristeći njihove balkone i gromobran da uđem u penthouse odijelo i osloboditi vlasnika stana zarade od utrka u subotu. Nisam znao čak ni ime tipa; sve što sam znao je da je bio kladioničar koji je na neki način umanjio svoj profit u poslovima s poreznikom, zbog čega nije mogao staviti svoju torbu s novcem u noćni sef u lokalnoj banci. Čovjek je bio toliko arogantan ili siguran u sebe da se nije ni potrudio zaključati vrata svoje spavaće sobe na svoj balkon, a ja nisam samo pronašao taj dnevni unos, pronašao sam zalihu novca koja bi ugušila cijelo stado slonovi, sigurno je zadržavao novac veći dio godine, bilo je vrijedno slomljenog nokta uspona od sto trideset stopa uz okomiti zid.